ECTS Informacijski paket za akademsku godinu 2025. / 2026.

Teorije čovjekovog razvoja

 

Naziv
Teorije čovjekovog razvoja
Organizacijska jedinica
Odsjek za psihologiju
ECTS
5
Šifra
266283
Semestri
zimski
Nastavnici
Satnica
Predavanja
30
Seminar
15
Vježbe u praktikumu
15
Kolegij je preduvjet za upis ili polaganje
Kolegij je potrebno položiti za
Kolegij je potrebno odslušati za

Cilj
Cilj kolegija je studente upoznati i osposobiti za kritičko vrednovanje tradicionalnih i suvremenih načela, koncepta, teorija i metoda istraživanja čovjekova tjelesnog, kognitivnog, emocionalnog i socijalnog razvoja. Prikazat će se i objasniti biološki i okolinski činitelji i procesi koji uzrokuju razvojne promjene. Studente će se osposobiti za primjenu metode opažanja u prikupljanju podataka i za metodu sociometrije te ih upoznati sa specifičnostima metoda i nacrta razvojnih istraživanja.
Studente će se senzibilizirati za etičke teškoće s kojima se susreću istraživači razvojnih promjena i upoznati ih s načinima njihovog otklanjanja, osobito u posebno osjetljivim razvojnim razdobljima. Analizirat će se isprepletenost teorija, istraživanja i učinkovitog rješavanja praktičnih pitanja vezanih uz područje razvojne psihologije.
Sadržaj
  1. Ciljevi, problemi i osnovni pojmovi u razvojnoj psihologiji U okviru seminara i vježbi obradit će se sljedeće tematske cjeline: ispitivanje i analiza studentskih implicitnih teorija razvoja; etička načela u istraživanjima i radu s djecom i mladima; metoda opažanja u razvojnoj psihologiji (upoznavanje s različitim vrstama opažanja, provođenje opažanja, analiza prikupljenih podataka, usporedba rezultata dobivenih različitim vrstama opažanja); metoda sociometrije u razvojnoj psihologiji (upoznavanje s različitim tehnikama sociometrije, provođenje jedne od sociometrijskih tehnika, analiza prikupljenih podataka); osobitosti praćenja i poticanja razvoja u različitim kontekstima kroz gostovanja psihologa iz prakse ili odlaske na teren – dječji vrtić; centar za djecu, mlade i obitelj; centar za psihološku procjenu djece; klinika za psihološku zaštitu djece; obiteljski centar; zaštita dječjih prava - dječja pravobraniteljica.
  2. Povijest razvojne psihologije i periodizacija i temeljne zakonitosti razvoja.
  3. Biološki i okolinski činitelji razvoja i mehanizmi njihove interakcije
  4. Metode istraživanja čovjekova razvoja
  5. Teorijske paradigme u razvojnoj psihologiji i kriteriji za usporedbu i evaluaciju teorija
  6. Freudeova teorija psihoseksualnog razvoja
  7. Eriksonova teorija psihosocijalnog razvoja
  8. Biheviorističke teorije razvoja: Tradicionalne teorije učenja
  9. Biheviorističke teorije razvoja: Socijalno-kognitivna teorija učenja
  10. Piagetova teorija kognitivnog razvoja
  11. Kohlbergova teorija moralnog razvoja
  12. Sociokulturalna teorija razvoja Vigotskog
  13. Etološki pristupi razvoju i Bowlbijeva teorija razvoja privrženosti
  14. Bronfenbrennerova teorija ekoloških sustava
  15. Temelji razvojne psihopatologije

Ishodi učenja
  1. Opisati ciljeve i osnovne probleme kojima se bavi razvojna psihologija te uspoređivati i kritički vrednovati različite odgovore na njih.
  2. Prepoznati i klasificirati biološke i okolinske čimbenike razvoja i objasniti mehanizme njihova djelovanja.
  3. Poznavati etička načela istraživanja s djecom i moći identificirati i raspraviti njihovu (ne)primjenu u razvojnim istraživanjima.
  4. Opisati i međusobno usporediti specifične teorije čovjekova tjelesnog, kognitivnog, emocionalnog i socijalnog razvoja, te ih kritički vrednovati.
  5. Klasificirati razvojne teorije u temeljne razvojne paradigme.
  6. Prepoznati primijenjene metode i nacrte istraživanja razvoja u razvojnim istraživanjima i procijeniti njihovu prikladnost.
  7. Poznavati, moći odabrati i primijeniti prikladne metode sustavnog opažanja i sociometrije za prikupljanje podataka u istraživanju razvoja.
  8. Prepoznati i protumačiti kojim se razvojnim problemima bave psiholozi u različiti kontekstima te koja znanja iz razvojne psihologije i razvojne psihopatologije (teorijska, metodološka, etička) pritom primjenjuju.
Metode podučavanja
Predavanja, seminari i vježbe, radionice, terenska nastava, e-učenje, multimedijski sadržaji, samostalni zadaci i prezentacije.
Metode ocjenjivanja
Redovito i točno pohađanje nastave u skladu sa Statutom Filozofskog fakulteta i Pravilnikom o studiranju Sveučilišta u Zagrebu. Savjesna, pravodobna i redovita priprema za predavanja, vježbe i seminare te aktivno sudjelovanje u raspravama i ostalim aktivnostima na nastavi i na terenskim vježbama. Izrada seminarskih i drugih propisanih radova i njihova pravodobna predaja i prezentacija. Polaganje dva kolokvija tijekom nastavnog semestra ili polaganje pismenog i usmenog ispita po završetku kolegija.

Obavezna literatura
  1. Ajduković, M. i Keresteš, V. (Ur.) (2020). Etički kodeks istraživanja s djecom. Vijeće za djecu Vlade RH. 2. Revidirano izdanje.
  2. Berk, L. (2015). Psihologija cjeloživotnog razvoja (poglavlja 1.-3.). Naklada Slap.
  3. Bretherton, I. (1992). The origins of attachment theory: John Bowlby and Mary Ainsworth. Developmental Psychology, 28,5, 759-775.
  4. Bronfenbrenner, U. (1994). Ecological models of human development. In International Encyclopedia of Education, Vol.3, 2nd.Ed. Oxford: Elsevier. Reprinted in: Gauvian, M. & Cole, M. (Eds.), Readings on the development of children, 2nd Ed. (1993, pp. 37-43). Freeman.
  5. Buggle, F. (2002). Razvojna psihologija Jeana Piageta (pogl.3). Naklada Slap.
  6. Crain, W. (2015). Theories of development: Concepts and applications. Psychology Press.
  7. Fulgosi, A. (1982). Teorije ličnosti (Pogl. 1 i 3). Školska knjiga.
  8. Gardner, H. , Kornhaber, ML i Wake, WK. (1999). Inteligencija - različita gledišta. (4. pogl. Piaget). Naklada Slap.
  9. Pervin, L.A., Cervone, D., John, O.P. (2008). Psihologija ličnosti:teorije i istraživanja. Školska knjiga. (str. 128-139; 400-424; 494-513).
  10. Schaffer, H. R. (2004). Introducing Child Psychology (Chapter 7: Vygotsky’s Theory). Blackwell.
  11. Vasta, R., Haith, M.M. i Miller, S.A. (1998/2004). Dječja psihologija: Moderna znanost (Pogl. 1-4). Naklada Slap.
  12. Zarevski, P. (/2007). Psihologija pamćenja i učenja. (Pogl.3). Naklada Slap.
Dopunska literatura
  1. Ainsworth, M. S., & Bowlby, J. (1991). An ethological approach to personality development. American psychologist, 46(4), 333.
  2. Newman, B. M., & Newman, P. R. (2015). Theories of human development.Psychology Press.
  3. Miller, S. A. (2017). Developmental research methods. Sage Publications.
  4. Slater, A., Bremner, J. G. (Eds.). (2017). An Introduction to Developmental Psychology. John Wiley & Sons.
  5. Hess, E. H. (1958). Imprinting in animals. Scientific American, 198(3), 81-90.
  6. Piaget, J. (1985). The genetic approach to the psychology of thought. Understanding Children, 52, 35.
  7. Thelen, E., Adolph, K. E.(1992). Arnold L. Gesell: The paradox of nature and nurture. Developmental Psychology, 28(3), 368-380.

Obavezan predmet na studijima
Novi i reformirani studiji
  1. Psihologija, sveučilišni prijediplomski jednopredmetni studij, 3. semestar