Cilj je ovog kolegija na primjerima različitih književnih tekstova osvijestiti i promisliti složene odnose između književnoga stvaralaštva i procesa prisjećanja (pamćenja, sjećanja). Polazi se od teze da je sjećanje / pamćenje s jedne strane ishodište umjetničke kreativnosti (književno stvaralaštvo je samo po sebi oblik prisjećanja), a s druge će se pojam pamćenja pokušati uklopiti u širi kontekst identitetnih politika, gdje Hobsbawmov i Rangerov pojam „izmišljene tradicije“ naglašava konstruiranost povijesnih „kontinuiteta“. Posebno će nas zanimati na koje se načine umjetnički oblikuju ona kulturna pamćenja („mjesta sjećanja“, P. Nora) koja se – zbog svoje „iščašene“, „dislokacijske“ prirode (ona sjećanja koja pojedincu otežavaju svijest o koherentnosti vlastitoga identiteta; sjećanja na djetinjstvo, sjećanja u emigraciji, ratnim uvjetima, logoru itd.) – opiru jednostavnoj i linearnoj narativizaciji. Zanimat će nas također pitanja statusa i funkcije dokumentarističkog u književnoj fikciji koja tematizira prošlost, a ruska književnost će se promatrati u dvostrukosti: kroz njezine globalne/transnacionalne komponente (pamćenje, prošlost i težnja dokumentarizmu obilježja su različitih nacionalnih književnosti, a trauma je postala gotovo hegemonijski diskurz koji omogućuje autentificiranje i validaciju suvremenih formi subjektivnosti), ali i lokalne (koliko je rusku književnost moguće povezati s globalnim suvremenim strujanjima intelektualnih značenja i praksi, toliko je ona i lokalna jer je satkana od lokalnih (pri)povijesti, književnih i kulturnih tradicija te, dakako, individualnog i kolektivnog proživljenog, nacionalno specificiranijeg iskustva).

predavanja, diskusije

kontinuirano praćenje, ispit