ECTS Informacijski paket za akademsku godinu 2024. / 2025.

Transformacije antičkog svijeta

 

Naziv
Transformacije antičkog svijeta
Organizacijska jedinica
Odsjek za povijest umjetnosti
ECTS
5
Šifra
118190
Semestri
ljetni
Nastavnici
Satnica
Predavanja
30
Seminar
15

Cilj
Cilj: studenta upoznati sa slojevitošću povijesno-umjetničke interpretacije jednog razdoblja, od povijesnih tumačenja i vrednovanja konteksta, do analize umjetničke proizvodnje i pojedinih spomenika u razdoblju između II. i IV. stoljeća na području Rimskoga Carstva (Europe, Mediterana i Bliskog Istoka). Pritom se propituju osnovni principi povijesno-umjetničke analize i promjena u tumačenjima likovnog djela tijekom 20. stoljeća i uspostavlja odnos između likovnih umjetnosti s jedne, te drugih humanističkih disciplina (književnost, filozofija, religija) s druge strane. Kolegij uključuje pregled ranijih transformacija u rimskoj umjetnosti, te predstavlja uvod u proučavanje kasne antike i ranog srednjega vijeka, a pristup pojedinim temama čini ga zanimljivim i za studente drugih grupa (poglavito povijesti, arheologije, klasične filologije i antropologije) koji se bave istim razdobljem.
Sadržaj
  1. Kriza antičkog svijeta: povijesno tumačenje (pregled modernih i suvremenih tumačenja vezanih uz fenomen «propasti» rimskog carstva, traumatičnog iskustva koje je i danas jednako aktualno).
  2. Kasno Rimsko carstvo / kasna antika / rano kršćanstvo : definicija jednog razdoblja (Gdje završava «visoko», a gdje počinje «kasno» carstvo? Gdje završava antika, a počinje «kasna» antika? Koji su kronološki okviri ranokršćanskog razdoblja? Pregled historiografskih tumačenja.)
  3. Metamorfoza oblika : dekadencija antičke umjetnosti ili novi Kunstwollen (Povijest umjetnosti dugo je gledala s malo simpatije prema umjetnosti kasne antike. Prekretnica u tom pogledu su pripadnici «Bečke škole» - poglavito Alois Riegl - koji upravo na osnovu proučavanja umjetnosti ovog razdoblja postavljaju temelje moderne povijesno-umjetničke znanosti. Koliko su njihova iskustva i danas valjana?)
  4. Značenje oblika : umjetnost kao etička kategorija (Helenistički svijet dugo je vodio polemiku o prednostima i nedostacima pojedinih umjetničkih stilova. Pred kraj rimske republike, ta je rasprava uvučena i u politički kontekst. Jedan izvorno estetski problem izrastao je u pitanje morala i pogleda na svijet. Ne samo sadržaj, već i stil likovnog djela mogao je biti odgovarajuće ispolitiziran.)
  5. Temelji kontinuiteta : likovna umjetnost kao način definiranja identiteta (Likovni dekor, kako u privatnoj tako i u javnoj sferi, služi kao način isticanja i potvrđivanja raširenih običaja ili rituala – bilo da je riječ o posjetu kupalištima ili igrama u kontekstu života običnog građana, ili o službenim državnim ritualima vezanim uz carske aktivnosti i sudbinu carstva. Fokus na prisutnost slika u rimskom društvu ukazuje na snažni kontinuitet antičke civilizacije. u kasnijim stoljećima Rimskoga Carstva).
  6. Temelji kontinuiteta : figura cara i carska ikonografija od Augusta do Dioklecijana (Figura cara je nit koja povezuje rimsku umjetnost od Augusta u 1. stoljeću do posljednjih bizantskih careva u 15. stoljeću. Simboli cara i carstva – znakovi u službi precizno razrađene političke filozofije – jedni su od najprisutnijih tragova antike u europskoj povijesti).
  7. Znakovi promjene : zagrobna umjetnost 2. i 3. stoljeća (Zagrobna umjetnost – poglavito reljefi sarkofaga, a potom i zidne slike u katakombama – najbolji je pokazatelj evolucije mentaliteta koja se ogleda u promjeni odnosa prema mrtvima. Sve prisutnija su pitanja o onozemaljskom, životu poslije života, jednom riječju, o negaciji prolaznosti i spasu. Neki istraživači govore o «vremenu tjeskobe», a neki o «vremenu duhovnosti».)
  8. Znakovi promjene : istočnjački kultovi / misterijske religije (Tradicionalna rimska religija nije poznavala život poslije smrti, ili se nije odveć za njega zanimala. Kao skup pravila i labavo povezanih vjerovanja, bila je usmjerena prije svega na rituale koji su garantirali očuvanje postojećeg stanja i stabilnost carstva. Nove religije – zvane «religije misterija» utoliko što zahtijevaju posebnu inicijaciju – okreću se pojedincu, kojemu nude nešto novo: život poslije smrti i učenje o tome kako ga postići.)
  9. Dvojni identitet kasne antike (Rom oder Orient: interpretacija promjena u kasnoantičkom razdoblju često je naglašavala utjecaj Istoka – počevši od snažnog priliva orijentalnih trgovaca diljem carstva, do pojave i širenja novih kultova (Izida, Magna Mater, Serapis, Mitra) ili religija (judaizam, kršćanstvo). Ali, dvojnost identiteta u ovom se razdoblju manifestira i u suprotstavljenosti «elitne» i «plebejske» umjetnosti, kao i u sve većoj decentralizaciji carstva, koja kulminira osnivanjem «novog Rima» Konstantinopola.)
  10. Prekretnica : Konstantin – liberator Urbis i pobjednik u znaku križa (Za mnoge kasna antika počinje s Konstantinom. Za Edwarda Gibbona to je ujedno trenutak trijumfa «kršćanstva i barbarstva». Koje god tumačenje prihvatili, Konstantin je, poslije Augusta, vladar koji je u najvećoj mjeri usmjerio tijek povijesti, ne samo Rimskoga Carstva. Revolucija koju je izazvao svojim priklanjanjem znaku križa i kršćanskoj vjeri u punoj će mjeri postati vidljiva tek u desetljećima nakon njegove smrti.)
  11. Između poganstva i kršćanstva : umjetnost u Rimskom Carstvu tijekom 4. stoljeća (Razdoblje 4. stoljeća je razdoblje «kohabitacije» - slobode vjeroispovijesti za sve vjere u carstvu, pa tako i kršćane. No, stvarnost je drugačija: nakon Konstantina carevi su isključivo kršćani – izuzetak je efemerna epizoda Julijana Apostate – i njihovo se djelovanje postupno okreće protiv poganskih kultova. Posljednji branik tradicije ostaju bogati aristokratski krugovi koji u nadmetanju s kršćanstvom ističu svoje tradicionalne prednosti – kulturu i obrazovanje kao sinonim civilizacije.)
  12. Razmišljanja o umjetnosti : umjetnost kao «baština» (Kultura i obrazovanje – paideia – sinonim su za veličinu i uspjeh Rima, razlika civiliziranog čovjeka od barbara. Umjetnost – velikim dijelom mitološkog sadržaja i kultne namjene – nije među aristokracijom u kasnom carstvu vezana toliko uz vjerske rituale i pobožnost, koliko uz osjećaj pripadnosti helenističko-rimskome civilizacijskom krugu. Prikaz Venere više nije lik božanstva, već umjetničko djelo; rođenje larpurlartizma.).
  13. Razmišljanja o umjetnosti : umjetnost kao čitanka za nepismene (Crkva i teolozi isprva su često neprijateljski nastrojeni prema umjetnosti – za njih je mramorni kip prije svega idol, a svako divljenje pred takvim djelom sluti na idolopoklonstvo. U kršćanskim polemikama naposljetku prevladava mišljenje da je «slika» ipak korisna, prije svega zato što može podučiti nepismene temeljima vjere i zakonima kršćanskog svemira.)
  14. Nova post vetera coepit : staro i novo u umjetnosti kasne antike (Kršćanska umjetnost ne predstavlja revoluciju. Novi sadržaj, zasnovan na porukama Starog i Novog Zavjeta, nastanjuje stare oblike. Na djelu je prva velika akulturacija u europskim okvirima. Likovno nasljeđe antike koje je našlo mjesto u kršćanstvu predstavlja prepoznatljiv element kontinuiteta. Tradicionalni oblici i sadržaji u 4. stoljeću).
  15. Završna razmatranja.

Ishodi učenja
  1. Ishodi učenja na razini programa kojima predmet pridonosi: Kolegij pomaže produbiti temeljna znanja iz antičke umjetnosti, s naglaskom na razdoblje promjena u helenističko-rimskoj civilizaciji / kasnome Rimskome Carstvu (2.-4. stoljeće). Proučavajući i analizirajući likovne dokumente / spomenike toga vremena, student će se podrobnije upoznati s jednom od ključnih prekretnica u povijesti umjetnosti, ali i europske civilizacije općenito. Proučavajući umjetničku produkciju toga vremena, sagledavajući je u kontekstu povijesnih, društvenih i religijskih promjena koje su zahvatile Carstvo, student će produbiti razumijevanje povijesnih procesa, kao i uloge koju u njima igra medij slike. Naposljetku, student će moći usporediti dosadašnja gledišta / interpretacije i usporediti valjanost pojedinih pristupa te tako razviti kritički odnos prema ranijim istraživanjima istih procesa.
  2. Očekivani ishodi učenja na razini predmeta: Student će demonstrirati sposobnost praćenja razvoja antičke umjetnosti u razdoblju između 2. i 4. stoljeća te prepoznavanja formalnih i sadržajnih razlika u odnosu na umjetnost ranijih stoljeća. Moći će navesti i opisati najpoznatije carske spomenike, kao i druge značajne likovne produkcije toga vremena, javnoga ili privatnoga karaktera, koje sagledava u kontinuitetu helenističko-rimske civilizacije. Prepoznat će i opisati povijesne, društvene i religijske fenomene koji djeluju na transformaciju umjetničke forme u zadanome kronološkom okviru. Biti će u stanju sagledati proučavane procese u širem povijesnom kontekstu, te usporediti njihovu interpretaciju u djelima ranijih povjesničara umjetnosti. Na taj će način moći prosuditi različite teorijske pristupe fenomenu transformacije antičkoga svijeta i razviti potrebnu kritičku svijest u odnosu na metodologiju istraživanja.
Metode podučavanja
Predavanja, seminari, seminarski zadaci, analiza spomenika, proučavanje suvremenih tekstova.
Metode ocjenjivanja
Usmeni ispit.

Obavezna literatura
  1. Dino Milinović: Nova post vetera coepit. Ikonografija prve kršćanske umjetnosti, FF Press i Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2016. (uvodna poglavlja u knjizi)
  2. Ranuccio Bianchi-Bandinelli: Rome, the Centre of Power (poglavlje Prva kriza u helenističkoj tradiciji: Antonini), London, 1972,
  3. Jas Elsner: Imperial Rome and Christian Triumph (poglavlje Art and the Past), London, 1998.
  4. Peter Brown: The Making of Late Antiquity (poglavlje An Age of Ambition)
  5. Eric R. Dodds: Pogani i kršćani u epohi tjeskobe (poglavlje Čovjek i materijalni svijet), Split, 1999. (izv. izdanje Pagan and Christian in an Age of Anxiety, 1965).
  6. Dino Milinović, Stanje istraživanja u kasnoantičkoj i ranokršćanskoj umjetnosti: staro i novo, u: Zbornik I. skupa hrvatske ranokršćanske arheologije, Zagreb, 2020.
Dopunska literatura
  1. John Ferguson: Religions of Roman Empire (poglavlja Personal Religion i Beyond Death)
  2. Donald Strong: Roman Art (odabrana poglavlja)
  3. Diane E. Kleiner, Roman Sculpture (odabrana poglavlja)
  4. Ranuccio Bianchi-Bandinelli: Rome, Late Empire (uvodno poglavlje Age of Anxiety)

Izborni predmet na studijima
Stari studiji
  3. Povijest umjetnosti, sveučilišni diplomski dvopredmetni studij
Fakultetska ponuda
  • Diplomski studij: Ljetni semestar