ECTS Informacijski paket za akademsku godinu 2023. / 2024.

Teorija standardnog jezika

 

Naziv
Teorija standardnog jezika
Organizacijska jedinica
Odsjek za kroatistiku
ECTS
4
Šifra
128036
Semestri
ljetni
Nastavnici
Satnica
Predavanja
30
Seminar
15

Cilj
Usvajanje temeljnih znanja o standardnom varijetetu, o standardnojezičnim procesima i o funkcijama standardnog varijeteta u društvu.
Sadržaj
  1. Sociolingvistika i standardologija.
  2. Jezična raslojenost.
  3. Standard i nestandardni varijeteti.
  4. Standard i jezični identitet.
  5. Standardizacije jezika.
  6. Norme i kodifikacija.
  7. Nacionalni identitet i standardni varijetet.
  8. Jezična politika.
  9. Jezično planiranje.
  10. Planiranje korpusa i planiranje statusa u nacionalnim državama i državnim nacijama.
  11. Jezični purizam.
  12. Povijest standardizacije hrvatskoga jezika.
  13. Hrvatski jezični standard vs. čakavski, kajkavski, štokavski
  14. Standardologija u jezikoslovnoj kroatistici.
  15. Završni komentari.

Ishodi učenja
  1. Definirati, opisati i objasniti osnovne pojmove iz standardologije.
  2. Objasniti mjesto standardnog varijeteta u spektru varijeteta jednog jezika.
  3. Kritički analizirati kodifikatorsku praksu.
  4. Odrediti temeljne faze standarnojezičnog procesa.
Metode podučavanja
Usmena predavanja, vođeni interaktivni seminari, vođene rasprave.
Metode ocjenjivanja
Pismeni ispit.

Obavezna literatura
  1. Brozović, Dalibor (2006), Neka bitna pitanja hrvatskoga jezičnog standarda. Zagreb: Školska knjiga. (str. 155–278)
  2. Mićanović, Krešimir (2006, 2008), Hrvatski s naglaskom. Standard i jezični varijeteti. Zagreb: Disput.
  3. Samardžija, Marko (prir.) (1999), Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika. Zagreb: Matica hrvatska. (str. 5–12, 49–55, 114–126, 203–211)
  4. Silić, Josip (2006), Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika. Zagreb: Disput. (str. 17–39)
  5. Škiljan, Dubravko (1988), Jezična politika. Zagreb: Naprijed. (str. 7–62)
  6. Škiljan, Dubravko (1998, 2000), Javni jezik. Pristup lingvistici javne komunikacije. Beograd: XX vek. // 2. izd. Zagreb: Antibarbarus. (poglavlje »Pravila i norme«)
  7. Wright, Sue (2010), Jezična politika i jezično planiranje. Od nacionalizma do globalizacije. Zagreb: Fakultet političkih znanosti. (str. 41–67)
Dopunska literatura
  1. Badurina, Lada – Pranjković, Ivo – Silić, Josip (ur.) (2009), Jezični varijeteti i nacionalni identiteti. Prilozi proučavanju standardnih jezika utemeljenih na štokavštini. Zagreb: Disput.
  2. Brozović, Dalibor (2006), Neka bitna pitanja hrvatskoga jezičnog standarda. Zagreb: Školska knjiga.
  3. Katičić, Radoslav (2013), Hrvatski jezik. Zagreb: Školska knjiga.
  4. Peti-Stantić, Anita (2008), Jezik naš i/ili njihov. Vježbe iz poredbene povijesti južnoslavenskih standardizacijskih procesa. Zagreb: Srednja Europa.
  5. Samardžija, Marko (1997, 2004), Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika. Zagreb: Matica hrvatska (2. izd.: Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada).
  6. Spolsky, Bernard (2004), Language Policy. Cambridge: University Press.
  7. Škiljan, Dubravko (2002), Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati. Zagreb: Golden marketing.
  8. Vince, Zlatko (1978, 1990, 2002), Putovima hrvatskoga književnog jezika. Lingvističko-kulturnopovijesni prikaz filoloških škola i njihovih izvora. Sveučilišna naklada Liber: Zagreb.

Izborni predmet na studijima
  1. Kroatistika, sveučilišni diplomski jednopredmetni studij
  2. Kroatistika, sveučilišni diplomski dvopredmetni studij