Naziv
Govorničke vještine
Organizacijska jedinica
Odsjek za fonetiku
ECTS
4
Šifra
225465
Semestri
ljetni
Satnica
Predavanja
15
Seminar
15

Cilj
Cilj kolegija je pripremiti studente za učinkovit javni govor što uključuje vještine pripreme sadržaja govora i govorne izvedbe. Studenti će se upoznati s pet retoričkih kanona u pripremi govora i osnovnim retoričkim pravilima za učinkovit javni govor. Tijekom kolegija kontinuirano će se uvježbavati svaka od faza pripreme govora. Također, cilj je da ovladavanje osnovnim retoričkim pravilima za izvođenje i sudjelovanje u monološkim i dijaloškim govorničkim vrstama. Osnovni cilj je usavršiti govorničke vještine studenta i time ih pripremiti za kvalitetniji rad u struci.
Sadržaj
  1. Uvod u retoriku – povijesni pregled s ciljem naglašavanja odnosa između retorike i društvenoga uređenja te isprepletenost razvoja društva i retorike. Opis govorničke edukacije od prvih sofističkih škola preko rimske retorike do srednjovjekovnih sveučilišta i revitalizacije retorike u 20. stoljeću.
  2. Suvremeni pristupi retorici – utjecaj publike i govorničke situacije na retoričku učinkovitost. Perelmanov pristup retorici, razlikovanje partikularne i univerzalne publike
  3. Govornički žanrovi – povijesni i suvremeni pregled. Retoričke karakteristike epideiktičkog i deliberativnog žanra. Suvremene govorničke vrste – monološki i dijaloški žanrovi.
  4. Monološka govornička vrsta – priprema govora (inventio, dispositio, elocutio, memoria, pronuntiatio)
  5. Inventio – Osmišljavanje teze govora, prikupljanje argumenata, razlikovanje jakih od slabih argumenata (u suodnosu publike i situacije), razlikovanje legitimnih argumenata od argumentacijskih pogrešaka
  6. Dispositio – Kompozicija govora - osnovna struktura (uvod, središnji dio, zaključak), raspored argumenata
  7. Elocutio – Govorna elegancija, jezična i govorna ispravnost, retoričke figure
  8. Pronuntiatio – Učinkovitost govorne izvedbe, osnove neverbalne komunikacije
  9. Izvođenje monološke govorničke vrste, analiza i evaluacija.
  10. Dijaloške govorničke vrste – sastanak. Retorička pravila za učinkovito planiranje i vođenje sastanaka.
  11. Dijaloške govorničke vrste – brainstorm. Posebna vrsta sastanka s ciljem rješavanja problema.
  12. Dijaloške govorničke vrste – pregovori. Retorička pravila za učinkovito planiranje, sudjelovanje i vođenje pregovora.
  13. Posebne govorničke vrste – govori u svečanim prigodama. Retoričke karakteristike svečanih govora (povijesni i suvremeni pregled). Izvođenje svečanog prigodnog govora. Upućuje se na eventualne govorničke nedostatke i prednosti svakog pojedinog studenta.
  14. Posebne govorničke vrste – govori improvizacije. Pravila za uspješno izvođenje impropmtpu govora. Analizraju se i evaluiraju studentski govori. Upućuje se na eventualne govorničke nedostatke i prednosti svakog pojedinog studenta.
  15. Posebne govorničke vrste – izjava za medije, gostovanje u medijima, komentari, uvodne riječi. Retorička pravila za izvođenje.

Ishodi učenja
  1. nabrojati i oprimjeriti dijelove kompozicije govora
  2. razlikovati i prepoznati retoričke žanrove
  3. nabrojati i imenovati osnovne argumentacijske sheme
  4. nabrojati i imenovati najčešće argumentacijske pogreške
  5. nabrojati i objasniti retorička pravila učinkovitih sastanaka
  6. nabrojati i klasificirati neverbalne znakove
  7. nabrojati i klasificirati vrste pregovora
  8. nabrojati i klasificirati posebne govorničke vrste
  9. samostalno pripremiti i izvesti monološku govorničku vrstu prema retoričkim pravilima
  10. sudjelovati u dijaloškoj govorničkoj vrsti prema retoričkim pravilima
Metode podučavanja
Predavanja
Seminari


Metode ocjenjivanja


Izvođenje zadanih govorničkih vrsta – 30%
Pismeni ispit – 50%
Aktivnosti na nastavi i dolasci - 10%
Referat – 10%

Obavezna literatura
  1. Aristotel (1989). Retorika. Zagreb: Naprijed. (str. 37 – 50; 71-90)
  2. Meyer, M., Carrilho, M. M., Timmermans, B., Mikšić, V. (2008). Povijest retorike od Grka do naših dana. Zagreb: Disput. (str. 17 – 55).
  3. Perelman, C. i Olbrechts-Tyteca, L. (1969). The New Rhetoric: A Treatise on Argumentation. Notre Dame-London: University of Notre Dame Press. (str. 17 – 40).
  4. Škarić, I. (2011). Argumentacija. Zagreb: Nakladni zavod Globus. (str. 15 – 36).
  5. Pease A., Pease, B. (2008). Velika škola govora tijela. Mozaik knjiga. Zagreb
  6. Lucas, S. E. (2015.). Umijeće javnog govora, 10.izd., Zagreb: MATE marketing tehnologija
Dopunska literatura
  1. Aristotle (1991). On rhetoric: A theory of civic discourse. George A. Kennedy (Ed. and Trans.) New York: Oxford University Press, Inc.
  2. Bagić, K. (2015). Rječnik stilskih figura. Školska knjiga, Zagreb.
  3. Ciceron, M. T. (2002). O govorniku. Matica hrvatska, 2002.
  4. Cockcroft, R., Cockcroft, S. (1992). How to Persuade People? An Introduction to Rhetoric. McMillian Press. London.
  5. Comfort. J. (1996). Effective Meatings. Oxford University Press. Oxford.
  6. Encyclopedia of Rhetoric. (2001). Ur. T.O.Sloane, Oxford University Press, New York.
  7. Fahnestock, J. (2011). Rhetorical Style. Oxford University Press. Oxford.
  8. Fahnestock, J. (2011). The Uses of Language in Persuasion. Oxford University Press
  9. Freeley, A. J., Steinberg, D. L. (2005). Argumentation and Debate: Critical Thinking for Reasoned Decision Making. Wadsworth: Thomson Learning.
  10. Kišiček, G. (2018). Retorika i politika. Zagreb: Jesenski i Turk.
  11. Kišiček, G. (2021). Homo Politicus: Politička retorika u teoriji i praksi. Zagreb: Jesenski i Turk.
  12. Osborn, M. (1997). Public speaking. Houghton Mifflin Company, Boston, New York
  13. Tindale, C. W. (1999). Acts of arguing: A rhetorical model of argument. SUNY Press.
  14. Tindale, C. W. (2004). Rhetorical argumentation: Principles of theory and practice. SAGE Publications.

Fakultetska ponuda
  • Prijediplomski studij: Ljetni semestar